Dan prvi

Pms.

Plakala već dva puta danas. On me gleda u čudu i pita zašto. Prećutim, jer ni sama ne znam šta mi to smeta, al’ suze i dalje padaju.

Ne odustaje od mene, laganim dodirom obriše suzu koja mi se kotrlja niz lice, i nastavlja sa izmotavanjem sve dok nije ugledao osmjeh. E to je ono što vrijedi. On je moje SVE!

Neko takav treba i tebi u životu, da te drži za ruku i grli kad je teško, da stavi osmjeh na tvoje lice, da te sasluša, posavjetuje, i bude oslonac.

Tako da dragi moji ne pristajte na manje nego što zaslužujete.

Jer se svim velikim i malim romantičarima desi ona epska ljubav. Meni jeste, i vama će.

Do sledećeg puta,

Tsoi